Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajan odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.
Posvojenjem nastaje neraskidiv odnos srodstva i prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. – izvor: https://mrosp.gov.hr
Ponukani iskustvom obitelji na području Baranje koji su se odlučili na proces udomljavanja a potom i posvajanja razgovarali smo s njima. Njihovo iskustvo dirnulo je njihove bližnje, ma zapravo sve koji za njihovu priču znaju.
U moru papirologije, straha, stresa, iščekivanja.. utkano je zapravo puno empatije, ljubavi za druge i veselja.
Veselja jer su uspijeli pružiti dom za dvoje mališana. Da, dobro ste pročitali. Dvoje. Brat i sestra, koji su ostali zajedno i neće se razdvajati.
Razmišljanja njihove, sada i službeno mame, prenosimo i vama. Možda i nekoga od vas potaknemo na sličan korak.
Kako je sve krenulo?
“Razmišljanja o usvajanju djece kod mene nisu došla preko noći. Prvi put ta se misao pojavila još 2011. godine, u vrijeme kada sam bila mlađa i još nedovoljno zrela za tako veliku životnu odluku.
Bila je to ideja vođena emocijom, ali bez stvarnog razumijevanja odgovornosti koju roditeljstvo, a posebno usvajanje, nosi.
Drugi put ta se misao vratila nekoliko godina kasnije, potaknuta jednom rečenicom koja mi se duboko urezala u pamćenje: „Ti ćeš tu djecu voljeti više nego što je uobičajeno.“ Tada sam se prvi put ozbiljno zapitala što znači biti roditelj djetetu koje nije rođeno u tvojoj obitelji, ali kojem postaješ sigurna luka.
Treći put, 2022. godine, ta ideja više nije bila samo misao, već jasna i svjesna odluka. Nakon godina rada na sebi, preispitivanja vlastitih strahova i očekivanja, shvatila sam da dom ne čine zidovi, nego osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i ljubavi. Moja biološka kći koja ima 20 godina i kada je na fakultetu upoznala djevojku koja joj je pričala kako je i ona sama udomljena i posvojena, dogodio joj se klik u glavi i pristala je i ona. Tako sam uz potporu supuga konačno doila i potporu kćeri i moglo je sve započeti.
Proces usvajanja, međutim, otvara niz složenih pitanja. Zakonski uvjeti u Republici Hrvatskoj jasno su definirani – od državljanstva, poslovne sposobnosti i obrazovanja, do stambenih i financijskih uvjeta.
U postupak su uključeni stručni timovi, procjene i razgovori, što je razumljivo jer je zaštita djeteta prioritet.
No, tijekom tog procesa neizbježno se nameće pitanje ravnoteže: gdje prestaje potrebna provjera, a počinje nepovjerenje prema ljudima koji žele pružiti dom?
Roditeljstvo – bilo biološko ili posvojiteljsko – ne dolazi s garancijama.
Svatko tko ima vlastito dijete zna da ne postoji priprema koja vas može u potpunosti zaštititi od strahova, nesigurnosti i izazova. Kada se dijete rodi, ne dobivate upute, certifikat ni jamstvo. Dobijete odgovornost i priliku da budete najbolja verzija sebe.
U tom smislu, teško je ne primijetiti razliku u pristupu. Dok se biološko roditeljstvo podrazumijeva, posvojiteljsko se često promatra s dodatnom dozom sumnje.
A dijete koje dolazi u posvojiteljsku obitelj već nosi vlastiti teret – iskustva, promjene i nesigurnosti – i upravo njemu najviše treba stabilnost, a ne produženi proces čekanja.
Posebno osjetljivo pitanje su predrasude – prema djeci druge boje kože, nacionalnosti ili porijekla. Umjesto da se gleda kapacitet obitelji i njihova spremnost da vole, često se naglasak stavlja na ono „drugačije“, iako djeca, bez obzira odakle dolaze, imaju iste potrebe: sigurnost, pažnju i osjećaj pripadnosti.
Ovo nije napisano iz prkosa, niti kao napad na sustav ili stručnjake koji u njemu rade. Napisano je iz osobnog iskustva i potrebe da se o temi govori otvoreno, smireno i iskreno. Jer ako sustav postoji zbog djece, onda se mora neprestano preispitivati – u korist njihove budućnosti.
Svako dijete zaslužuje obitelj.
I svaka obitelj zaslužuje priliku da pokaže kako ljubav ne poznaje birokratske granice.”
