Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Vukovar i Vukovarci danas obilježavaju uspomenu na najveću tragediju koja ih je zadesila u dugoj povijesti grada, kada su se 18. studenog 1991., nakon tromjesečne opsade srpskih paravojnih postrojbi i jugoslavenske vojske, hrvatski branitelji i civili morali povući iz grada. Vukovar je branilo oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije, te dragovoljaca HOS-a, ustrojenih u legendarnu 204. vukovarsku brigadu. Grad je pod opsadom bio 87 dana, a razrušeni grad i njegovi građani našli su se pod okupacijom koja je trajala do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kada su okupirani dijelovi vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i okolici započeli ranije, kao datum početka bitke za Vukovar obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su JNA i srpske paravojne postrojbe krenuli u tenkovsko-pješački napad na grad.

Agresor je s 30.000 vojnika i paravojnih skupina, te s oko 1.600 oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova, 350 topova i mnoštvom ostale vojne tehnike krenuo na Vukovar. Krajem kolovoza započeo je opći napad na grad. Puna tri mjeseca hrvatski branitelji su odolijevali danonoćnim napadima za osvajanje Vukovara. U gradu se nalazilo više od 15.000 civila. U opkoljeni grad 19. listopada 1991. uspio je ući humanitarni konvoj Liječnika bez granica i spasiti stotinjak ranjenih branitelja iz vukovarske bolnice. Po podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, poginulo je 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece, ranjeno je više od 2500 ljudi, mnogi su zatočeni i odvedeni u neki od logora. Hrvatska još traga za 1.725 nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu, a među njima je 320 osoba čiji se nestanak i stradavanje vežu uz grad Vukovar.

Uz Vukovar, i Škabrnja 18. studenoga obilježava 35. godišnjicu stradanja civila i branitelja u napadu koji su pod zapovjedništvom Ratka Mladića počinili pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba. Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva, uz potporu zrakoplova, došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Civili, pretežno žene, djeca i starije osobe, koji su se skrivali u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su tjerani van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobljeno je i odvedeno u Benkovac. Mjesto je branilo 246 hrvatskih branitelja, pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnje, no nisu uspjeli obraniti selo zbog višestruko naoružanih neprijateljskih snaga. Po okončanju napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, crkva je do temelja srušena, a cijelo je područje minirano.

Na dan napada mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. U sljedećih nekoliko mjeseci u okupiranoj Škabrnji ubijeno je još najmanje 10 civila, a nekoliko ih je preminulo zbog smrzavanja i izostanka osnovnih životnih uvjeta i liječničke skrbi. Do danas su samo dvije osobe odslužile kaznu zbog zločina u Škabrnji. Ostali osuđenici izbjegli su izvršenje kazne jer im se sudilo u odsutnosti. Za zločin u Škabrnji nije odgovarao ni Ratko Mladić, koji je pred Haškim sudom osuđen na doživotni zatvor za genocid i ratne sločine u BiH.