Badnjak obiluje običajima. Ujutro se iz šume donosi posječeno drvo ili panj koji se kasnije spali na ognjištu. To je obično hrastovo drvo ili jasen. Nakon što izgori, pepeo se stavlja uz vrata. Na isti dan se kiti i božićno drvo (krišpan ili križban), a u Lugu se stavljalo čitavo crnogorično drvce korac žinyto (mađ.) na stol. Bor se kiti svijećama, jabukama, kolačima, orasima, bombonima. Tek u novije doba stavlja se i kupovni asortiman.
U pšenicu se pak stavlja svijeća koja se pali na Badnjak, a gasi komadićima kruha. Na Badnju večer domaćin unosi slamu. Slama se stavlja pod stolnjak i u kut do peći, pali se svijeća i klekne na slamu u molitvi. Slama se obično rasprostre po kući te u njoj spavaju djeca, a u kući ostaje tri dana.
Osoba koja prva ulazi u dom čestitati Božić još jedan je od običaja, premda različita mjesta imaju različit naziv: polaznik, položaj, položnik, gost ili položak, a to je obično mladić iz susjedstva. Prilikom ulaska pozdravlja sa “Sretan Božić”. Domaćica ga posipa žitom, suhim šljivama ili kukuruzom. Kada uđe u kuću, obično sjedne ili obiđe ognjište te često kvoče ili govori “rodilo se, telilo se, leglo se”. Domaćini ga časte mesom, vinom, rakijom, kolačima, a ponegdje i novcem.
Ophodi se obavljaju na Božić i Novu godinu, a drugi dan Božića ponegdje dolaze žene jer se smatralo da donosi nesreću ako prvo dođe žena u kuću.
Izvor: Olgica Vlašić, Godišnji običaji u Baranji (1992.)
