Uz Vincekovo, Vincešku, Vincelovo, Vinkovo, kako se već u kojem kraju Hrvatske naziva proslava blagdana svetog Vinka, 22. siječnja, vezani su brojni tradicijski običaji.
Prije svih posveta vinove loze, početak rezidbe odnosno početak nove vinogradarske godine.
A zašto je baš ovaj svetac postao zaštitnik vinogradara?
Premda se dvoji oko toga, neki izvori smatraju da je riječ o poveznici s imenom jer Vinko dolazi od latinske riječi Vincentius, koja potječe od vincere iliti pobijediti, a što se povezivalo s latinskim nazivom vinove loze – vitis vinifera.
Sveti Vinko bio je đakon u Saragosi (Španjolska) u 4. stoljeću i postao mučenik tijekom progona kršćana pod rimskim carem Dioklecijanom. Kako ide predaja, njegovo izmučeno tijelo bilo je bačeno na polje, gdje su ga gavrani čuvali od divljih zvijeri što je povezano s brigom o zemlji i plodovima polja, uključujući vinograde.
Treba spomenuti i simboliku vina i grožđa u kršćanskoj tradicijji (sveta pričest).
Narodna predaja kaže i da sv. Vinko simbolizira plodonosan rad, predanost i nadu u dobar urod te su vinogradari i vinari s vremenom počeli tražiti njegov zagovor za zaštitu od nepogoda poput tuče, suše ili bolesti.
Blagdan je to koji se ukorijenio i u pučkim izrekama među kojima su najpoznatije: Ako Vinka Sunce peče, vino u bačve teče ili Ako na sv. Vinka sunce peče, obilno vino u posude teče.
Nazivali smo ga i “Sveti Vinko – vinorez” jer treba početi s rezidbom, a u “Pučkim izrekama o vremenu”, Ante Čelan Gaganić zapisao je i savjet: Ne sadi lozu di žabe krekeću. Jer zbog prevelike vlage loza je podložna raznim bolestima, urod je lošije kvalitete, slador neznatan, vino nikakvo.
Uglavnom, za ovu svetkovinu, u vinogradima se simbolično odreže vinova loza, poškropi starim vinom i stavi u vodu te se iz pupa predviđa kakav će biti urod grožđa te godine. Običaj je i da se objesi komad suhog mesa, najčešće kobasice, na trs da bi grozdovi izrasli veliki kao i taj komad.
Photo: Pixabay
