Demokratska zajednica Mađara Hrvatske (DZMH) i ove je godine na dostojan način odala počast junacima revolucije i rata za neovisnost 1848.–49. Središnji program obilježavanja 15. ožujka održan je u Suzi, gdje su kod povijesnih lokaliteta polaganjem vijenaca, a potom i svečanim programom, oživjeli ustrajnost predaka koji su se borili za slobodu.
Ovogodišnje središnje obilježavanje DZMH održano je u Suzi, no program je započeo kratkim odavanjem počasti u susjednom Zmajevcu: sudionici su odali počast uspomeni na Jánosa Apostola, topnika u mađarskoj domobranskoj vojsci tijekom revolucije 1848.–49. i nekadašnjeg mjesnog reformiranog učitelja. Prije polaganja vijenaca prisjetili su se i priče Ferenca Izsáka Bénija, koji je iz odanosti mađarskoj slobodi hodočastio u Torino kako bi posjetio Lajosa Kossutha u progonstvu, a koji ga je darovao fotografijom s posvetom.
Središnji dio komemoracije potom se odvijao na više lokacija u Suzi. Najprije su sudionici odali počast kod, prošle godine, postavljenog poprsja Móra Jókaija. Spomenik je podignut povodom 200. obljetnice rođenja jednog od najvećih predstavnika mađarske književnosti. Jókai nije ostavio trajan trag samo kao pisac, već je i kao gorljivi pristaša revolucije aktivno sudjelovao u povijesnim događajima. Dana 15. ožujka bio je jedan od ključnih aktera revolucije u Budimpešti, pa je njegovo ime neraskidivo povezano s idejom mađarske slobode. Tijekom komemoracije Árpád Pasza, počasni predsjednik DZMH, rodom iz Suze, istaknuo je Jókaijevu ulogu i doprinos revolucionarnim zbivanjima, naglašavajući njegov patriotizam i predanost ideji slobode.
Uzoran život Gedeona Ácsa
Sljedeća postaja komemoracije u Suzi bila je grobnica Gedeona Ácsa. Reformirani svećenik rođen u Bilju tijekom mađarske borbe za neovisnost bio je primjer i domoljublja i znanstvene predanosti. U to vrijeme nije bilo neobično da se seoski svećenici obrazuju kao znanstvenici, a po potrebi i uzmu oružje u obranu domovine. Među njima je bio i Ács. Njegov životni put i služba i danas služe kao uzor zajednici Mađara. Svake godine na njegovu se grobu okupljaju sudionici obilježavanja sredinom ožujka kako bi odali počast njegovu sjećanju i domoljublju. Lili Fica i Anna Pinkert pjesmom su polaganje vijenaca učinile svečanijim, nakon čega je reformirani biskup György Varga podijelio svoja razmišljanja o životu Ácsa i nasljeđu. Sudionici su potom odali počast i kod groba Kossuthova vojnog kapelana.
Povijest Kossuthova reljefa
Sljedeća lokacija bila je Kossuthov reljef u Suzi. Stanovnici mjesta, prikupljenim dobrovoljnim prilozima, podigli su 1897. godine, u znak poštovanja prema Lajosu Kossuthu, 12 metara visok obelisk koji je bio ukrašen njegovim obojenim portretom. Otvorenje spomenika postalo je praznik cijele regije: sudjelovale su tisuće ljudi, a najistaknutiji gost bio je Kossuthov sin Ferenc. Sudbina spomenika, međutim, doživjela je tragičan preokret. Dvadeset i dvije godine kasnije, nakon ulaska srpskih postrojbi, obelisk je srušen. Reljef su ipak spasili i sakrili neki hrabri mještani Suze, riskirajući vlastite živote. Relikvija je kasnije pronađena te je, nakon manje obnove, 16. ožujka 1991. ponovno postavljena na dostojno mjesto. Tijekom ratnih godina obilježavanje 15. ožujka odvijalo se potajno, uz polaganje cvijeća kod spomenika, dok danas Kossuthov reljef u Suzi predstavlja jedno od najvažnijih mjesta središnjih komemoracija.
Svečani program u domu kulture
Komemoracija je završena prigodnim programom u dvorani doma kulture u Suzi. Nastupili su mješoviti zbor Alfalusi, Népdalkör iz Kotline, ansambl Aranycsárdás, Edina Romer, Janoš Bico te folklorna skupina Čardaš iz Suze, koji su svojim nastupima prizvali duh revolucije i snagu mađarske tradicije.
Na svečanosti je govor održao Róbert Jankovics, predsjednik DZMH i saborski zastupnik Mađara.
– Povodom 15. ožujka komemoracije se održavaju na više od dvadeset lokacija u naseljima u kojima žive Mađari. Središnji program i ove godine održava se u Zmajevcu i Suzi. Nije slučajno: zajednica u Suzi već je prije 178 godina bila aktivno povezana s revolucijom, a više mještana sudjelovalo je u borbama. Zajednica Mađara u Hrvatskoj kroz povijest je bezbroj puta dokazala svoju ustrajnost. Svojevrsno je čudo da je na ovom području i danas živ mađarski jezik i zajednica. To nasljeđe želimo prenijeti budućim generacijama – rekao je, između ostalog, Jankovics, podsjetivši i da će se 12. travnja u Mađarskoj održati parlamentarni izbori od presudne važnosti.
Na događaju je János Magdó prenio poruku iz svečanog pisma premijera Viktora Orbána, dok je veleposlanik Mađarske u Zagrebu, dr. Csaba Demcsák, osobno pozdravio prisutne.
– Veliko mi je zadovoljstvo što već dugi niz godina ovdje u Baranji, zajedno s zajednicom Mađara u Hrvatskoj mogu obilježavati 15. ožujka. Ovaj blagdan govori o domoljublju, težnji za slobodom i zajedništvu mađarskog naroda. Danas borba za slobodu poprima drugačiji oblik: za Mađare izvan matične zemlje to znači očuvanje jezika, kulture, tradicije i identiteta. Zajednica Mađara u Hrvatskoj u tome je primjer cijelom Karpatskom bazenu i u tom radu i dalje može računati na potporu Mađarske – rekao je veleposlanik.
Svečanosti je prisustvovala i Alexandra Végh, nova predsjednica Nogometnog kluba Osijek.
Događaj je bio dostojan završetak dana koji je još jednom potvrdio da 15. ožujka za Mađare u Hrvatskoj nije samo povijesni spomendan, nego i jedan od najvažnijih blagdana zajedništva i identiteta zajednice.
