Danas ulazimo i službeno u po mnogima najraskošnije godišnje doba. Jesen nam donosi zlatne tonove, mirise pečenih kestena i zimnice, ali i karakterističan svježi zrak. Prvi dan jeseni – astronomski poznat kao jesenska ravnodnevnica ili ekvinocij – označava trenutak prirodne ravnoteže i prelaska u hladniji dio godine.
Na dan ekvinocija Sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator. Rezultat je jednako trajanje i dana i noći – oboje traju približno 12 sati na svim točkama planete. Jesen na sjevernoj polutki ne počinje uvijek istog dana. Promjena je ovisna o kalendarskoj i prijestupnoj godini, stoga ravnodnevnica pada između 22. i 23. rujna, a iznimno rijetko 21. ili 24. rujna.
I dok se u našim krajevima ljudi pripremaju za zimu, pripremaju zimnicu, organiziraju berbe raznoraznih voća, ali i povrća, na južnoj polutci Zemljine kugle počinje proljeće, pa tako u zemljama poput Australije, Čilea ili Južne Afrike stanovnici se pripremaju za topliji dio godine i uživanju u suncu.
NEKOLIKO ZANIMLJIVOSTI O JESENI:
Tijekom jeseni, stabla u šumi aktivno komuniciraju putem podzemne mreže mikoriznih gljiva. Starija i jača stabla putem tog podzemnog biološkog interneta šalju viškove ugljikovih hidrata i šećera mlađim ili slabijim stablima u hladu. Na taj način cijeli šumski ekosustav povećava svoje šanse za preživljavanje predstojeće zime.
Vjeverice postaju pametnije: Znanstvenici su otkrili da se tijekom jeseni dio mozga vjeverice zadužen za pamćenje i prostornu orijentaciju (hipokampus) poveća za oko 30%. To im pomaže da zapamte gdje su sakrile tisuće žireva i lješnjaka za zimu. Ipak, vjeverice do oko 50 posto svojih plodova jednostavno zaborave gdje su ih zakopali i na taj način postaju “slučajni ekolozi“. Jedna jedina vjeverica može “posaditi” stotine novih stabala hrasta, lijeske i oraha, obnavljajući šumski ekosustav.
Miris jeseni ima kemijsko objašnjenje. Miris mokrog lišća i šumskog tla nastaje zbog različitih organskih spojeva koje stvaraju biljke, mikroorganizmi i razgradnja biljnog materijala. Jedan od poznatih spojeva povezanih s „mirisom zemlje“ je geosmin.
Lišće zapravo ne postaje žuto i crveno tek u jesen – ti pigmenti su u listu prisutni i tijekom ljeta, ali ih prekriva zeleni klorofil. Kada se dani skrate i temperatura padne, klorofil se razgrađuje i otkrivaju se žute, narančaste i crvene boje.
