U vrijeme kada se često kaže da susjedi jedva poznaju jedni druge, u jednoj belomastirskoj se ulici dogodilo nešto sasvim suprotno – i to sasvim spontano.
Prošle godine krenuli su skromno, kao malo susjedsko druženje. Nekoliko obitelji s malom djecom, pokoji prijatelj iz razreda i vrtića, dobra volja i želja da se barem na trenutak zaustave i budu – zajedno.
I uspjelo je.
Toliko da su ove godine ponovili priču, još glasnije, veselije i brojnije. Danas ih je oko dvadesetak odraslih i isto toliko djece – ulica puna smijeha, božićnih pjesama, mirisa pečenih kobasica i slanina, kuhanog vina i toplog čaja. Stolovi su se savili pod domaćim kolačićima jer, naravno, svatko je donio ponešto – kako to već ide kod pravih susjeda.
Djeca trče, pjevaju, griju ruke oko vatre i uživaju u slobodi i druženju, dok se odrasli smiju, nazdravljaju i prepričavaju sitnice koje u užurbanim danima često ostanu neizgovorene. A posebna čarolija događa se kada stariji susjedi prolaze ulicom – osmijesi na licima, riječi oduševljenja i ona tiha, ali snažna poruka: “Baš je lijepo vidjeti ovo.”
U ovom ludom, brzom vremenu, shvatili su da nije potrebno puno – malo glazbe, topline, hrane i otvorenog srca – da se ljudi zbliže. Ovo njihovo blagdansko druženje nije samo običaj, nego mali podsjetnik da zajedništvo još uvijek postoji.
I da, kad se susjedi okupe, toplo je oko srca bez obzira koje je godišnje doba…
Želimo im da to druženje postane lijepa tradicija ulice – i da svake godine bude još smijeha, dječje igre i dobrih susjedskih priča…
Ustupljene fotografije