
NATJEČAJ za sudjelovanje na izložbi 27. slavonski biennale
Slavonski biennale je skupna, žirirana izložba na kojoj se predstavlja suvremena vizualna umjetnost po izboru
Ocjenjivačkog suda u sastavu:
dr. sc. Krešimir Purgar predsjednik
dr. sc. Nataša Lah,
Jasminka Babić,
Matija Debeljuh,
Valentina Radoš,kustosica izložbe,
Naslovljena:
Slika kao virus
U današnjim aktualnim društveno-medijskim narativima, koji ne mogu zaobići umjetnost i vizualnu kulturu, često nailazimo na spomen o umjetnicima koji su predvidjeli pandemiju, karantene, raspad zapadne demokracije i različite druge distopijske narative, a što svakako podiže trenutnu simboličku i razmjensku vrijednost, kako umjetničkim radovima tako i brojnim filozofskim diskursima. U apstraktnim slikama prepoznajemo nepredvidljive dijagrame širenja virusa, u skulpturama zamišljamo dekadansu ljudskog roda, a u video instalacijama tražimo apoteozu kraja ere o fizičkoj bliskosti. Naš doživljaj stvarnosti u doba virusa nužno je zamagljen medijskim reprezentacijama uskraćivanja slobode, sveprisutnog straha od bolesti i smrti, kao da čovječanstvo nikada prije Covida-19 nije živjelo pod prijetnjom sumraka civilizacije.
Tek su rijetki teoretičari, prije ove milenijske zaraze, u samome načinu funkcioniranja modernog društva zapazili virusnu ugrozu, doduše ne patogenu u medicinskom smislu tog pojma, nego kao modela pomoću kojeg funkcioniraju intersubjektivnost i vizualna kultura. Primjerice, američki teoretičar W.J.T. Mitchell već je u svojoj knjizi What do PicturesWantiz 2005. prepoznao u slikama umjetnosti i popularne kulture jednu začudnu vrstu životnosti, perverznog vitaliteta, nešto poput virusa koji prati čovjeka, definira njegove reakcije ali i krucijalno ovisi o čovjekovoj životnoj energiji. Iz laičkih spoznaja o virusologiji znamo da virus ne može opstati bez čovjeka, mora se na njega vezati i u njemu nastaniti; bez čovjeka virus umire (zato virusi najviše “vole” najotpornije među nama). Mitchellov pojam “živih slika” odgovara metafori slika kao virusa: bez čovjeka koji ih gleda i udahnjuje im život, slike i općenito objekti vizualnih komunikacija su samo mrtvi predmeti, poput stolice ili isključenog televizora. Tek u srazu s čovjekovim pogledom slike ožive i počnu pulsirati energijom koja im je inače uskraćena.
Slike su poput virusa jer im treba čovjek kako bi živjele, ali to nije njihova jedina sličnost. Baš poput SARS-CoV-2, koji je pokorio svijet i za koji ne znamo zašto neke nacije i područja pogađa jače a neke slabije, tako i za slike ne možemo predvidjeti hoće li se usidriti u imaginariju neke kulture ili neće, kakve će simptome prenositi, hoće li živjeti vječno, poput umjetničkih djela starih majstora ili će živjeti kratko i intenzivno i potom netragom nestati, poput ekranskih vizualizacija internetskih gurua i influencerskih zvijezda. Ono što nam kod slika ipak pomaže jest kulturno-povijesna anamneza, ali čak i tada ne možemo predvidjeti smrtne ishode slika-virusa, kao što je, primjerice, bio slučaj u napadu islamista na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu 2015., kada se slika-virus pojavila u obliku satirične raprezentacije proroka Muhameda i ubila one koji su je sami odnjegovali u “tijelu” vlastite, zapadne kulture.
Ovogodišnje izdanje Slavonskog bijenala pod nazivom Slika kao virus želi propitati reakcije umjetnika na potpuno novu situaciju u kojemu se putevi nevidljivih neprijatelja (virusa) i hiper-vidljivih vizualnih komunikacija susreću i često razmjenjuju uloge. Pozivamo umjetnike svih medija da pokažu na koji način vide umjetničku komunikaciju danas kada je ono čega se najviše bojimo nevidljivo. Može li u takvom strahu ono umjetnički i medijski vidljivo uopće prikazati ono patogeno nevidljivo? Ne ustručavamo se postaviti ni očekivana pitanja, poput: kakva je i u čemu se sastoji snaga umjetnosti u doba ugroze ili kakav je smisao umjetničkog djelovanja u dominantnom medijskom narativu zaraze? Želimo da u naslovu Slika kao virus umjetnici prije svega prepoznaju stilsku figuru vremena u kojem živimo, vremena pandemije koje je snažno uzdrmalo temelje demokratskog poretka, društva blagostanja i međuljudskih odnosa.
NATJEČAJ I SADRŽAJ PRIJAVE ZA 27. SLAVONSKI BIENNALE
Prijava na natječaj obvezno mora sadržavati:
• osobne podatke: ime, prezime, datum rođenja, adresu, broj telefona, e-mail adresu;
• profesionalni životopis;
• potpunu dokumentaciju o prijavljenom radu s tehničkim podacima o postavu i
izradi rada (naziv, godina, tehnika, dimenzije, mjesto/a izlaganja)
• fotografiju visoke rezolucije ili nacrt rada, a u slučaju izvedbenog rada potreban je i detaljan sinopsis;
• izjavu (artist’sstatement) umjetnika o vlastitom umjetničkom radu
Jedan autor/ autorica može na natječaj prijaviti jedan rad. Svi prijavljeni radovi moraju biti spremni za izlaganje.
Natječaj je međunarodan.
Za natječaj se mogu prijaviti isključivo radovi nastali nakon 1. srpnja 2018. godine. Natječaj je otvoren od objave do 30. rujna 2020. godine. Izložba će se održavati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku od prosinca 2020. do veljače 2021. godine.
Radovi se obavezno prijavljuju u digitalnom obliku. Ocjenjivački sud može zatražiti dodatne informacije ili razgledavanje rada uživo.
Uz radove koji su izabrani kroz natječajni postupak, na izložbi mogu sudjelovati i pozvani autori / autorice.
Prijave, sa svim traženim sadržajima, na natječaj se šalju na mediju za prijenos digitalnih podataka na adresu Muzeja:
Muzej likovnih umjetnosti – 26. slavonski biennale
Europska avenija 9
31 000 Osijek.
ili na e-mail adresu izložbe: biennale@mlu.hr
Kontakt telefoni:
031 – 251 280
031 – 251 284
091 – 522 14 16 (kustosica izložbe)
Smatra se da je prijava pristigla u roku ako je poslana na e-mail adresu Muzeja zaključno do 24.00 sata zadnjeg dana roka za slanje prijave.
Nepotpune, kao i prijave pristigle nakon isteka roka za prijavu, ocjenjivački sud neće uzeti u razmatranje.
Molimo da ostale informacije te Pravila za održavanje izložbene manifestacije Slavonski biennale potražite na www.mlu.hr ili nas pratite na https://www.facebook.com/mlu.osijek/